U 2025. godini globalno najpopularnija boja automobila bila je siva, dok je ranijih godina prvo mesto uglavnom pripadalo crnoj. Uprkos tome, dizajneri primećuju postepen povratak življih tonova. U sve konkurentnijem tržištu proizvođači automobila sve više traže načine da se izdvoje, a upravo boja postaje jedan od ključnih elemenata diferencijacije.
Iako neutralne nijanse i dalje dominiraju tržištem, stručnjaci za dizajn primećuju da se automobilska paleta polako širi. Posle dugog perioda u kojem su crna, bela, siva i srebrna činile ogromnu većinu prodaje, proizvođači ponovo počinju da eksperimentišu sa življim tonovima. Razlog je delom i promena u dizajnu vozila: savremeni automobili, posebno električni modeli, često imaju čistije površine i manje vizuelnih detalja, pa upravo boja postaje jedan od glavnih načina da se naglasi karakter modela.
U tom kontekstu sve više pažnje dobija i razvoj složenih višeslojnih lakova koji menjaju izgled u zavisnosti od svetla i ugla posmatranja. Popularni postaju duboki metalik tonovi, zasićene plave i zelene nijanse, kao i takozvane „tehnološke“ boje koje kombinuju sivu osnovu sa diskretnim pigmentima u boji. Takvi efekti omogućavaju proizvođačima da zadrže eleganciju neutralnih tonova, ali uz dodatnu vizuelnu dinamiku.
Regionalne razlike takođe igraju sve veću ulogu. Dok su u Evropi i dalje dominantne suzdržane nijanse, tržišta u Aziji i Severnoj Americi pokazuju veće interesovanje za izraženije boje i specijalne završne obrade. Upravo zbog toga proizvođači često razvijaju posebne palete za različite regione.

Gledajući unapred, očekuje se da će razvoj novih materijala i pigmenta dodatno proširiti mogućnosti dizajna. Sve veći fokus na održivost podstiče razvoj lakova koji troše manje energije u proizvodnji ili sadrže veći udeo ekološki prihvatljivih materijala. Paralelno s tim, dizajneri sve više koriste boju kao sredstvo emocionalnog povezivanja sa kupcima, jer u eri električne mobilnosti i sve sličnijih silueta upravo nijanse i završna obrada mogu automobilu dati jedinstveni identitet.
Proces razvoja nove boje obično počinje definisanjem zadatka. Ponekad inicijativa dolazi od proizvođača automobila, a ponekad od samog BASF tima, na osnovu trendova iz godišnjih kolekcija boja. U toj fazi razmatra se niz pitanja: da li će boja biti namenjena jednom modelu ili čitavom brendu, da li je reč o modelu velikog obima proizvodnje ili ograničenoj seriji, kao i da li će se automobil proizvoditi globalno ili samo u određenim fabrikama.
Oblik vozila takođe igra značajnu ulogu. Ista boja može izgledati potpuno drugačije na oštro oblikovanom SUV modelu nego na limuzini sa glatkim, zaobljenim linijama.
Pored dizajnera, u proces su često uključeni i stručnjaci iz marketinga, proizvodnje i kontrole kvaliteta. Svaka odluka o boji ima posledice po troškove, proizvodne procese i logistiku. Zbog toga timovi poput BASF-ovog imaju i ulogu posrednika između kreativnih ideja i tehničkih mogućnosti.
Istorijski posmatrano, tržište boja automobila prošlo je kroz nekoliko velikih promena. Automobili su nekada dolazili u znatno raznovrsnijim bojama, ali je od osamdesetih godina srebrna postala izuzetno popularna. Do kraja devedesetih tržište je gotovo potpuno prešlo na tzv. „ne-boje“ – crnu, belu, sivu i srebrnu. Tokom 2000-ih skoro svaki treći automobil bio je srebrne boje.
Danas i dalje dominiraju neutralne nijanse, ali proizvođači ponovo počinju da eksperimentišu sa življim tonovima. Razlog je jednostavan: u vremenu električne mobilnosti i sve sličnijeg dizajna vozila, boja postaje jedan od najlakših načina da automobil dobije prepoznatljiv karakter.