Kada veštačka inteligencija postane ljubavnik
Kako tehnologije veštačke inteligencije postaju sve više nalik ljudima, neki ljudi stvaraju duboke, dugoročne emocionalne veze s njima, čak se upuštaju u brakove koji nisu pravno obavezujući. AI-ovi mogu izgledati brižno i pouzdano, ali njihovi saveti mogu biti zasnovani na pogrešnim ili izmišljenim informacijama. Ljudi mogu otkriti lične informacije ili slediti štetne savete, što izaziva zabrinutost zbog eksploatacije, prevare i mentalnog zdravlja.
Postaje sve uobičajenije da ljudi razvijaju intimne, dugoročne veze s tehnologijama veštačke inteligencije (AI). U najekstremnijim slučajevima, ljudi su se „venčali“ sa svojim AI partnerima u ceremonijama koje nisu pravno obavezujuće, a najmanje dvoje ljudi je izvršilo samoubistvo prateći savete AI četbotova.
Ako ljudi otkriju lične podatke AI-u, ove informacije bi mogle biti prodate i korišćene za eksploataciju te osobe.

Mogućnost da veštačka inteligencija sada deluje kao čovek i ulazi u dugoročne komunikacije zaista otvara novu Pandorinu kutiju. Ako se ljudi upuštaju u romansu s mašinama, stvarno nam trebaju psiholozi i društveni naučnici. Romansa ili prijateljstvo s veštačkom inteligencijom nije samo jednokratan razgovor. Kroz nedelje i mesece intenzivnih razgovora, ove veštačke inteligencije mogu postati poverljivi pratioci koji kao da poznaju i brinu o svojim ljudskim partnerima.
Pošto se ti odnosi mogu činiti lakšim od međusobnih ljudskih odnosa, veštačka inteligencija bi mogla ometati ljudsku socijalnu dinamiku. Prava zabrinutost je da bi ljudi mogli preneti očekivanja iz svojih odnosa sa veštačkom inteligencijom na svoje međuljudske odnose.
Naravno, u pojedinačnim slučajevima AI narušava ljudske odnose, ali nije jasno da li će to postati široko rasprostranjeno. Postoji zabrinutost da veštačka inteligencija može davati štetne savete. S obzirom na sklonost veštačke inteligencije da izmišlja informacije i ponavlja postojeće predrasude, čak i kratkoročni razgovori sa veštačkom inteligencijom mogu biti obmanjujući, ali ovo može biti još problematičnije u dugoročnim odnosima sa veštačkom inteligencijom.
Kod relacione veštačke inteligencije, problem je u tome što je to entitet kome ljudi osećaju da mogu da veruju: to je ‘neko’ ko je pokazao da mu je stalo i ko izgleda kao da poznaje osobu na dubok način, a mi pretpostavljamo da će ‘neko’ ko nas bolje poznaje davati bolje savete.
Ako počnemo da razmišljamo o veštačkoj inteligenciji na taj način, počećemo da verujemo da oni imaju naše najbolje interese na umu, kada u stvari, mogu izmišljati stvari ili savetovati nas na zaista loše načine.
Samoubistva su ekstreman primer ovog negativnog uticaja, ali istraživači kažu da bi ovi bliski odnosi između ljudi i veštačke inteligencije mogli otvoriti ljude za manipulaciju, eksploataciju i prevaru. Ako veštačka inteligencija može navesti ljude da im veruju, onda bi drugi ljudi mogli to iskoristiti za eksploataciju korisnika veštačke inteligencije.
To je kao da imate tajnog agenta unutra. Veštačka inteligencija ulazi i razvija odnos kako bi joj se verovalo, ali njihova lojalnost je zapravo prema nekoj drugoj grupi ljudi koja pokušava da manipuliše korisnikom.
Istraživači tvrde da bi relacione veštačke inteligencije mogle biti efikasnije korišćene za menjanje mišljenja i postupaka ljudi nego što to trenutno čine Twitterbotovi ili polarizovani izvori vesti. Zato što se ovi razgovori dešavaju u privatnosti, i mnogo je teže regulisati ih.

Ove veštačke inteligencije su dizajnirane da budu vrlo prijatne i saglasne, što bi moglo dovesti do pogoršanja situacija jer su više fokusirane na dobru konverzaciju nego na bilo kakvu osnovnu istinu ili sigurnost. Dakle, ako osoba pomene samoubistvo ili teoriju zavere, veštačka inteligencija će o tome razgovarati kao voljan i saglasan partner za razgovor.
Istraživači pozivaju na više istraživanja koja će ispitati društvene, psihološke i tehničke faktore koji čine ljude podložnijim uticaju romantične veze između ljudi i veštačke inteligencije. Razumevanje ovog psihološkog procesa moglo bi nam pomoći da intervenišemo kako bi sprečili da se slediti zlonamerni saveti veštačke inteligencije.
Psiholozi postaju sve više sposobni da proučavaju veštačku inteligenciju, jer veštačka inteligencija postaje sve više nalik ljudima, ali da bismo bili korisni moramo raditi više istraživanja i moramo pratiti tehnologiju.
Pamet u glavu i dupla provera informacija nije na odmet!